Kako sam shvatila da prokrastinacija nije problem vremena, već emocija

Oduvijek me fasciniralo zašto odgađamo stvari za kasnije, iako znamo da će nas to na kraju koštati više stresa. Iskreno, i sama sam često upadala u taj obrazac—govorila bih sebi da imam vremena, da ću biti produktivnija kasnije, a onda bih završila u paničnom stanju pred sami rok. Mislila sam da jednostavno nisam dovoljno organizovana i da loše upravljam vremenom.

Ali onda sam primijetila nešto zanimljivo. Kada bih imala zadatak koji mi nije izazivao nelagodu—nešto što mi je bilo prijatno ili uzbudljivo—započela bih ga bez problema. Sa druge strane, ako je nešto bilo dosadno, teško ili mi je izazivalo nesigurnost, odgađala bih ga do posljednjeg trenutka. Shvatila sam da nije problem u vremenskom roku, već u emocijama koje su me sprječavale da krenem.

To me navelo na dublje istraživanje prokrastinacije. Čitala sam studije i psihološke analize koje su potvrdile ono što sam i sama počela primjećivati—prokrastinacija je zapravo način izbjegavanja neprijatnih emocija, a ne loše upravljanje vremenom. Kada odlažemo zadatak, zapravo ne bježimo od posla, već od osjećaja koje on u nama izaziva—bilo da je to strah od neuspjeha, dosada ili frustracija.

Jedna ilustracija koju sam pronašla savršeno opisuje razliku između prokrastinatora i onoga ko ne prokrastinira.

Prokrastinator prvo pokušava da se opusti, ali ta relaksacija nije prava, jer u pozadini postoji osjećaj krivice i pritisak neurađenog posla. Onda dolazi stres, koji se samo pojačava, i na kraju posao koji radimo pod velikim pritiskom. Nasuprot tome, osoba koja odmah završi obaveze može se istinski opustiti i uživati bez stresa.

Nakon što sam sve ovo shvatila, počela sam mijenjati svoj pristup. Umjesto da forsiram „bolju organizaciju“, počela sam obraćati pažnju na to kako se osjećam kada želim da nešto odložim. Kada bih primijetila otpor, umjesto da popustim, pokušala bih da se suočim s njim—bilo postavljanjem manjih ciljeva, bilo promjenom načina razmišljanja.

Rezultat? Počela sam ranije završavati zadatke, osjećala se manje iscrpljeno i konačno sam zaista uživala u slobodnom vremenu. Ako se i vi borite s prokrastinacijom, možda je vrijeme da se zapitate ne kako bolje rasporediti vrijeme, već kako se nositi s emocijama koje vas koče.

Komentariši